Podrijetlo haloterapije

 Počeci moderne haloterapije, kao alternativne metode liječenja, sežu u XIX. stoljeće. Poljski liječnik Feliks Boezkowski primijetio je da rudari zaposleni u rudnicima soli znatno manje oboljevaju od plućnih bolesti. Potaknut tim zapažanjima, utemeljio je 1839. ,u gradu Vieliczki, kliniku u kojoj su solnim terapijama liječene razne bolesti, od prehlade do neplodnosti.

 Nešto kasnije, 1858., također je u Poljskoj, na inicijativu prof. M. Skulimowskog, izgrađen prvi podzemni sanatorij za liječenje haloterapijom, smješten u napuštenim rudnicima soli. Takvi tretmani provođeni su i u prirodnim pećinama u kojima je zrak bio zasićen česticama soli, pa se ta metoda općenito nazivala speleoterapijom, a iz nje se, sredinom osamdesetih godina XX. stoljeća, razvila moderna haloterapija.

Ta je metoda u posljednje vrijeme postala predmetom brojnih znanstvenih istraživanja, osobito onih koja se bave liječenjem alergijskih bolesti.